„Salary cap“ u Premijer ligi – da ili ne?!

Finansije i potrošnja novca su često bili faktori o kojima se na Ostrvu znalo spekulisati danima, doduše, do sada bez konkretnog predloga za rešenje ili promenu. Budžeti su uvek bili sporni, ne u smislu količine novca koji poseduju premijerligaši, već se dovodilo u pitanje zašto određeni klub može da potroši neograničenu svotu novca u određenom prelaznom roku a da pritom zaobiđe finansijski fer-plej i sve ostalo zakonske regulative?
Verujem da ste upoznati sa principom tzv. „salary cap-a“, odnosno budžetom koji je ograničen u tom smislu da klub ima tačno propisane brojke koje ne sme da prekorači, u smislu troškova. Naravno da nam ovako nešto stiže iz Sjedinjenih Američkih Država, ali s obzirom na to koliko su puta timovi u Engleskoj imali poteškoća sa finansijskim regulativama, postavlja se pitanje da li „salary cap“ treba uvesti i u Premijer ligi?
MLS je praktično od osnivanja i nekog ozbiljnijeg početka funkcionisao baš tako – nije poenta u tome koliko možete da potrošite, već u tome koliko vam je dozvoljeno da potrošite. Naravno, postoji i druga strana medalje, čiji je argument da kada jednom uvedete ograničenja, sputavate ligu kao brend i generalno klubove da dostižu svoj pun potencijal i napreduju. Ima i toga.
Kako to da jedna ekipa može da potroši 100 miliona na pojačanja a da te pare nigde tokom sezone ne zaradi i ne izravna bilans? Naravno da je ovo logična i normalna stvar kada imate vlasnike milijardere, ogromne korporacije i kompanije koje stoje iza vašeg tima kao sponzori, ali šta ako bismo uveli pravila i ograničenja u Premijer ligi?
Prvobitno je predstavljena ideja i princip po kojem premijerligaški klubovi mogu da priušte gubitak od maksimalno 105 miliona funti za tri sezone. Međutim, to pravilo, kao i mnoštvo drugih, stvorilo je mnogo manjih rupa u zakonu i regulativama, koje manje-više svi timovi dobro poznaju i koriste. Što se tiče npr. troškova koji nisu transferi igrača, poput infrastrukture recimo, oni mogu da se odbiju od ukupnog bilansa i da predstavljaju čist trošak.
Zato je, primera radi, Čelsi prodao dva hotela pored Stamford Bridža „sestrinskoj“ kompaniji koja je takođe u vlasništvu Toda Boulija, ujedno i gazde „Plavaca“. Takođe, svi troškovi mlađih kategorija u klubu, kao i ženskog fudbalskog tima, isto se odbijaju od ukupne cifre na bilans računu. Dakle, sve što možete na bilo koji način da zaobiđete, svaki trošak, vi ćete to uraditi tako što, ako ste biznismen, prebacite vlasništvo sa kluba na vašu kompaniju. Prosta računica, tako se svaki trošak koji napravite ne odbija od bilansa kluba, već ga plaća kompanija koja je u vlasništvu.
Sledeća bitna stavka o kojoj smo već ranije govorili jesu ugovori igrača. Opet imamo Čelsi kao primer, nemojte zameriti, jednostavno je najprostije i najlakše da se tako objasni, jer se dogodilo skoro. Konor Galager je „poguran“ da napusti klub, iako je u njemu ponikao i prošao mlađe kategorije, njegov transfer u Atletiko Madrid je isforsiran nekako i Čelsi je zaradio 35 miliona čistog profita.

Foto: premierleague.com
Kada prodate igrača, profit je čist i u celini, odnosno smatra se da je celokupna svota odmah na vašem računu, dok u suprotnom, kada nekog igrača kupite, kao što je Čelsi tada i uradio sa Feliksom, ako ga platite 45 miliona funti, taj novac će biti „razdeljen“ na sezone ugovora i odbijan od bilansa malo po malo, a ne u celosti. Ukoliko ste primetili, nije samo Kalager slučaj, naprotiv, generalno se povećala cena engleskih igrača na tržištu. Zašto? Pa ukoliko su vredniji na transfer pijaci, što više klub za njih može da dobije, to su oni „manje vredni“, u smislu mnogo ćete ih se lakše odreći kada znate da dobijate punu kofu novca.
E, sad dolazimo i do MLS-a. U Americi vam „salary cap“ ne važi ukoliko je igrač ponikao u vašoj akademiji. Postoji tzv. pravilo o igračima koji su ponikli u klubovima u kojima trenutno i nastupaju, a koje omogućava klubovima da ih prebace u prvi tim bez uticaja na sam budžet, kakav god to ugovor bio. Tako da su, u suštini, klubovi koji imaju najbolji omladinski pogon, u realnoj prednosti u odnosu na ostale na terenu.
Ako ne iz MLS-a, onda iz nekog drugog američkog sporta, ali sigurni smo da znate kako funkcioniše seleri kep. Ugrubo, ukoliko imate novac za igrača, ali ste već ispunili zacrtanu cifru preko koje ne smete da idete, vi tog igrača niste u mogućnosti da dovedete, iako mu fizički možda možete ponuditi i trostruko veću platu od zacrtane, prosto ćete izaći iz okvira pravila i regulative, tako da vas to sprečava. Imate novac, ali ne možete da ga potrošite.

Foto: Skrinšot (podatak iz 2023. godine)
Znamo i da ovo pravilo nije idealno, štaviše, naprotiv. Konkretno, najviše vlasnici Intera iz Majamija negoduju zbog ovih ograničenja, smatravši da oni sputavaju ligu u napretku i daljem evoluiranju, što zapravo i jeste tačno. Lionel Mesi je plaćen više nego čitav ostatak tima, ali iako bi sada imali novca i resursa da dovedu još jednu superzvezdu, u ovakvim okolnostima i zbog „salary cap-a“ koji je dostigao gornju granicu, nisu u mogućnosti.
Šta je dobra strana seleri kepa u MLS-u? Pa, konkurentnost timova i neizvesnost. Još od 2012. godine i Dejvida Bekama u Los Anđeles Galaksiju, niti jedan klub nije uspeo da odbrani trofej MLS kupa. Takođe i drugi trofej, tzv. „Supporters Shield“ su osvajala četiri različita tima u prethodne četiri sezone.
Stvari u Premijer ligi su po tom pitanju mnogo drugačije, ovakva pravila koja su trenutno na snazi olakšavaju većim timovima da drže prednost u odnosu na slabije rivale. Pitanje koje se ovde postavlja je sledeće – da li jedan isti šampion i dominacija jedne ekipe šteti ugledu lige i samom brendu? Znate u kom smislu mislimo.
Milion finansijskih poteškoća, oduzimanje poena, suđenja, svega smo se nagledali na Ostrvu u prethodnih nekoliko godina. Čelsi je, primer za sam kraj, potrošio za tri sezone oko 650 miliona funti na ugovore svojih igrača koji otprilike zbirno traju 193 godine. Da, dobro ste pročitali.
Ima svaka strana svojih prednosti i mana, nismo ovde da bi smo se prepirali i vređali, već argumentovano raspravljali, stoga nas zanima vaše mišljenje. „Salary cap“ u Premijer ligi, da ili ne?
